Projektom 'Bright4All' doprinijeli smo smanjenju i prevenciji ranog napuštanja školovanja

Dvadeset i prvo stoljeće nameće potrebu kvalitetnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Biti neobrazovan podrazumijeva rizik od siromaštva i socijalne isključenosti. Ipak, i danas svjedočimo da u našoj zemlji određeni broj djece prije vremena napušta obrazovni sistem, što ih od najranijeg doba suočava s rizikom marginalizacije.   

Uz finansijsku podršku Evropske unije, Organizacija Save the Children je u prethodne tri godine provodila projekt Bright4All s ciljem prevencije ranog napuštanja školovanja u BiH. Gospođa Aida Ivković bila je na čelu tima koji je zaslužan za uspješno provođenje projekta i uvođenje sistemskih rješenja u bh. gradovima u kojima je problem ranog napuštanja obrazovanja bio najprisutniji – Bihaću, Brčkom i Bijeljini.  

Ko su djeca koja napuštaju školu i iz kojih razloga se to dešava?  

Ivković: I pored činjenice da je osnovno obrazovanje obavezo imamo situaciju da sva djeca ne pohađaju školu, da neka djeca kasne sa školovanjem u odnosu na njihove godine, dok neka djeca odustaju prije završetka osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja. Takve pojave su rezultat uticaja niza faktora koji često proizilaze iz obrazovnog okruženja i socijalnog sistema na nivou Bosne i Hercegovine, ili su rezultat pojedinačnih i porodičnih okolnosti na koje strukture i sistemi nisu u stanju ili ne mogu odgovoriti.  

Naprimjer - kada dijete sa posebnim obrazovnim potrebama odustane od školovanja, to nije zato što dijete ima posebne obrazovne potrebe, već mnogo vjerovatnije zato što škola i druge službe nisu opremljene da to dijete adekvatno podrže. Ili kada dijete koje dosegne obaveznu školsku dob  istovremeno ne uđe u sistem osnovnog obrazovanja, to jeste s jedne strane roditeljska odluka, ali s druge strane, sistem to nije uspio identifikovati i raditi sa tom porodicom.  

U odnosu na vršnjake, u znatno većem riziku od napuštanja školovanja su djeca iz tradicionalno marginalizovanih skupina stanovništva - djeca iz Romske populacije, djeca s poteškoćama u razvoju, djeca s hroničnim bolestima, djeca iz porodica najsiromašnijeg socijalnog i ekonomskog podrijetla - bilo u gradskim, prigradskim ili vrlo udaljenim ruralnim područjima, djeca iz disfunkcionalnih porodica, djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom,  djeca iz migrantskih i porodica bez državljanstva itd.  

Istraživanje koje je 2017 rađeno u sklopu projekta Bright4All pokazuje da djeca koja češće napuštaju obrazovni sistem dolaze iz socijalno ugroženih porodica u kojima niko ne radi, porodica koje žive udaljene od škole, te iz porodica u kojima vlada nasilje i u kojima su djeca zanemarena. U istom istraživanju, anketirana djeca koja su napustila školu najčešće kao razloge navode nezainteresovanost za obrazovanje, izostanak podrške roditelja, nedostatak materijalnih sredstava, ali i preseljenje i potrebu da se radi kako bi se preživjelo. 

Na koji način je projekt Bright4 All pristupio ovom problemu i s kojim ciljevima  

Ivković:  Obrazovanje je osnovno pravo svakog djeteta i dužnost je roditelja i društva da omoguće ispunjavanje tog prava. Projekat Bright4All je fokusiran na utvrđivanje stope i uzroka ranog napuštanja školovanja u Bosni i Hercegovini, s ciljem sprečavanja ove pojave.  

Cilj ovog projekta bio je rasvijetliti pitanje odustajanja od obrazovanja u pet ciljanih regija (Unsko-sanski kanton, Tuzlanski kanton - FBiH, Prijedor i Bijeljina - RS i Distrikta Brčko BiH). Takođe, željeli smo upozoriti na nedostatak sistemskog pristupa ovom problemu i inicirati sistemska rješenja za sprečavanje ranog napuštanja školovanja među djecom iz ranjivih skupina.  

Projekt je finansirala Evropska Unija kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava. 

Projekt smo započeli 2017. pomenutim istraživanjem za utvrđivanje osnovnih uzroka napuštanja škole i utvrđivanjem obima na ciljanim lokacijama. Izvještaj o istraživanju je sačinjen nakon javnih rasprava koje su uključivale lokalne, kantonalne, entitetske i državne vlasti, obrazovne i pedagoške ustanove, socijalnu zaštitu, policiju i zdravstvene predstavnike, organizacije civilnog društva, školske savjete i sve druge zainteresovane strane. 

Projektnu realizaciju nastavili smo na tri ciljana područja: Unsko-sanski kanton, Brčko Distrikt i područje Bijeljine. Sa partnerskim organizacijama Žene sa Une iz Bihaća i Omladinskim centrom  Vermont iz Brčkog dalje se djelovalo na uspostavljanju inter-resorne saradnje i referalnih mehanizama za djelovanje u slučaju napuštanja obrazovanja, odnosno prevenciju i smanjenje pojave napuštanja školovanja. 

Paralelno se radilo i djelovalo na izgradnji kapaciteta organizacija civilnog društva da rade na zagovaranju, pružanju usluga ugroženim grupama djece i lokalnoj mobilizaciji kroz specijalizirane obuke i radionice. Osigurali smo treninge i male grantovi za lokalne organizacije civilnog društva za aktivnije djelovanje u zajednici u cilju podrške djeci u riziku od napuštanja obrazovanja. Sve aktivnosti praćene su i medijskom kampanjom za podizanje svijesti javnosti o problemu napuštanja školovanja, s posebnim fokusom na rodnu i kulturološku perspektivu. 

Uspjeli ste uvezati različite institucije vlasti u rješavanju problema napuštanja školovanja, kako bi svi djelovali sinhronizirano. Na koji način je to postignuto?  

Ivković:  Na javnim raspravama u kojima je sudjelovalo preko 150 učesnika/ca, multidisciplinarni pristup je istaknut kao neophodnost u preventivnom radu. Multidisciplinarnim pristupom se briga o djetetu pojačava, jer se na dijete gleda iz ugla različitih profesija.  

U Brčkom, Bijeljini i Bihaću su okupljeni svi relevantni akteri iz oblasti obrazovanja, socijalne zaštite, zdravstva, policije, lokalne vlasti i nevladin sektor, znači uspostavljena je inter-resorna saradnja i mehanizmi za djelovanje. Na ovaj način osigurana su praktična rješenja koja doprinose boljem praćenju upisa i pohađanja osnovnog obrazovanja,  pospješuju uključivanje djece koja nisu upisala osnovnu školu, te osiguravaju praćenje djece koja napuštaju školovanje i djelovanje u tom smislu. 

U Bihaću, Bijeljini i Brčkom, lokacijama na kojima je problem bio najprisutniji, djelovali ste zajedno s lokalnim partnerima. Na koji način su se oni uključili?  

Ivković: Partnerske organizacije Žene s Une iz Bihaća i Omladinski centar Vermont iz Brčkog su bile aktivno uključene u planiranje i implementaciju kao partneri. Obje imaju dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom i drugim ugroženim grupama, u vođenju dnevnih centara za djecu ulice i djecu u riziku, kao i iskustvo u provedbi projekata financiranih od strane EU.  

Zajednički smo planirali Bright4All projektnu intervenciju, realizovali lokalno akciono istraživanje, razvili Strategiju  za javno zagovaranje i komuniciranje, uključujući i akciono planiranje, zajednički smo identificirali prioritetna područja za nastavak intervencije na  uspostavi mehanizama za praćenje upisa i pohađanje osnovnog obrazovanja na lokalnom nivou. Zajedno smo animirali druge lokalne nevladine organizacije da prepoznaju svoju ulogu u rješavanju problema napuštanja školovanja, pripremili program obuke i realizovali treninge i radionice.  

Također, obje partnerske organizacije su aktivno uključene u proces mapiranja i razvijanja dokumenta Smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja školovanja u lokalnim zajednicama. 

Kakve su reakcije djece, roditelja i nastavnika? 

Ivković:  Već na početku realizacije imali smo dobar odziv nastavnika, roditelja i djeca za lokalno akciono istraživanje o razmjerama i uzrocima napuštanja školovanja - 1229 djece (631 djevojčica i 598 dječaka) i 128 profesionalaca je učestvovalo u istraživanju. Samo za vrijeme istraživanja četvoro je djece vraćeno u obrazovni sistem.  

Tokom dalje realizacije Bright4All projektne intervencije je 543 djece (281 djevojčica i 262 dječaka), uglavnom iz rizičnih skupina, ostvarilo direktnu podršku kroz servise u sklopu projekta, što je pozitivno uticalo i na njihove roditelje.  

Roditelji iz rizičnih skupina (romske obitelji, socijalno ugrožene i/ili isključene obitelji) su uvidjeli važnost obrazovanja za njihovu djecu i saznali gdje mogu dobiti podršku za školovanje svoje djece. 

Takođe bih naglasila i da su se nastavnici rado odazivali na sve aktivnosti, a neki od njih su dali značajan doprinos u pripremi lokalnih referalnih mehanizama i u saradnji sa partnerskim organizacijama su inicirali  aktivnosti sa djecom i roditeljima. 

Zahvaljujući školskom osoblju, između ostalog, neki roditelji su promijenili mišljenje i posvetili dodatne napore da njihovo dijete učestvuje u redovnom obrazovnom sistemu.   

Šta su konkretni rezultati i dugoročne koristi koje je ovaj projekt donio bh. društvu?  

Ivković: Osigurana je posvećenost rješavanju problema napuštanja školovanja kroz referalne mehanizme, te dalje angažovanje na ovom polju.   

Konkretno, u Unsko-sanskom kantonu je potpisan Protokol o postupanju u slučajevima napuštanja škole (oktobra 2019.), a kantonalno Ministarstvo obrazovanja je preuzelo nadležnost za praćenje realizacije u svih osam općina ovog kantona. 

U Bijeljini je lokalna uprava podržala Mobilni interventni tim/MIT koji surađuje sa svim drugim relevantnim institucijama i zadužen je za redovitu razmjenu informacija o slučajevima djece koja su u riziku ranog napuštanja škole, kao i za pokretanje pravodobnog i adekvatnog odgovora za ostanak djece u sistemu obrazovanja. 

Iako je proces usvajanja lokalnog referalnog mehanizama u Brčko distriktu BiH usporen usljed nepredviđene situacije s pandemijom koronavirusa, Vermont nastavlja djelovanje prema Vladi Brčko Distrikta BiH – da se operacionalizuje Protokol o postupanju u slučajevima napuštanja škole u Brčko Distriktu. 

Uradili smo i 12 grafičkih hodograma za profesionalce iz obrazovnog, socijalnog, zdravstvenog sektora i iz policije, koji služe kao instrument za pravovremeno djelovanje.  

Razvijene su Smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja školovanja u lokalnim zajednicama -  sa svrhom da ponude mogući okvir za djelovanje upravo na nivou lokalne društvene zajednice gdje je problem i nastao i gdje djeca žive, rastu i razvijaju se. 

Projekt Bright4All  se pokazao kao veoma relevantan u poboljšanju profesionalnih vještina i sposobnosti djelatnika iz različitih sektora u cilju prevencije i smanjenja napuštanja škole i  poštivanja osnovnog prava na obrazovanje svakog djeteta.