Boreći se protiv prirodne nepogode i diskriminacije

Nakon što su velike poplave uništile njihov dom u Srbiji, Imran (47) i njegova porodica bili su smješteni u napušteno atomsko sklonište. Tamo su boravili sa još 30 drugih Roma raseljenih iz istog naselja iz kojeg je došla i Imranova porodica, uključujući njegovu kćerku Santianu i dvoje unuka (jednogodišnju Navisu i četiri mjeseca starog Alena). Uprkos njihovim urgentnim potrebama za pomoći nakon poplava, Imran i njegova porodica imali su poteškoće da dobiju bilo koju vrstu pomoći, a uslovi u skloništu nisu bili odgovarajući za malu djecu. Nakon što je ovaj problem adresiran od strane Save the Children-a, lokalnih partnera i Institucije Ombudsmana, premješteni su u novo legalno romsko naselje na periferiji Beograda.

“Stvari su se pogoršale od kada smo vas vidjeli posljednji put. Moja žena je imala srčani udar i morala je ići u bolnicu. Ostala je tamo 10 dana, bilo je ozbiljno. Ima anginu i imala je i prije problema sa visokim pritiskom, ali nikada kao ovaj put. Je li to zbog ove situacije? Zbog toga gdje smo morali boraviti?... Ne mislim da je zbog toga, ali hladnoća tamo, stres? – vjerovatno nije pomoglo.

Onda se razbolio Alen, najmlađe dijete u porodici. Imao je problema sa disanjem i bilo smo vrlo zabrinuti. To sklonište nije bilo odgovarajuće za malu djecu i zahvalni smo da smo premješteni na bolju lokaciju prije nego se situacija pogoršala. Dobio je lijekove i sada je mnogo bolje. Moja žena je takođe izašla iz bolnice. Trebaće joj srčana premosnica u budućnosti, ali za sada je dobro. Sada smo sretni.

Iskreno, mnogo je bolje nego što je bilo. Sada imamo pravi dom. Imamo spavaće sobe i privatnost. Dijelimo kupatilo sa još tri porodice, ali ima tople vode. Ovdje imamo sve što je potrebno. I kod djece se vidi velika razlika. Ranije su bili nervozni i ljuti. Bilo je mnogo stresa sa kojim su se morali nositi. Šta će se dalje desiti? Gdje ćemo večeras spavati? To su bila pitanja koja su si stalno postavljali. To utiče na njih. Iako su djeca i ne znaju šta se tačno dešava, i dalje su mogli vidjeti da nešto nije u redu.

Nadamo se da možemo ovdje ostati. Tehnički gledano ovo je i dalje privremeni smještaj. Ministarstvo treba da potvrdi da možemo ostati, da smo zvanično registrovani i da možemo primati i socijalnu pomoć. Kada dobijemo taj papir na kojem stoji da je ovo sada naše, biće to dobar dan.

Do tada, mučićemo se da dođemo do hrane. Daleko smo od centra Beograda i teško je naći posao ili sakupljati otpad koji bismo prodali. Ipak smo zahvalni za svu pomoć koju smo dobili od humanitarnih organizacija i Ombudsmena. Zahvalni smo za sve što su uradili za nas, za to kako su se borili za nas. Sada imamo krov nad glavom, imamo dom.“

Imranova priča bila je manje optimistična krajem maja kada su on i njegova porodica bili smješteni u napušteno sklonište. Ispričao nam je o diskriminaciji sa kojom se stalno suočavaju, a koja je posebno uticala na njih kada su se desile poplave.

“Otišli smo prvo u jedan evakuacijski centar, ali nisu nas primili zbog toga ko smo. Zato što smo Romi. Kad smo stigli, nisu nas htjeli pustiti da uđemo. „Šta ovi cigani rade ovdje“ rekli su nam pred svima.

Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao kad su nam rekli da ne žele cigane u njihovom centru. Poplave su uništile naš dom. Moj krov je pao na zemlju. Bili smo budni cijelu noć, pokušavajući u kantama iznijeti vodu iz kuće, ali nije pomoglo.

Takav stav nije nov za nas. Bilo smo bez doktora, bez pomoći, bez hrane. Navikli smo da niko ne obraća pažnju na nas, da nam niko ne pomaže kada nam je pomoć potrebna. Tamo gdje mi živimo ljudi idu spavati praznih stomaka. Ovo je 21. vijek i to je sramotno. Sramotno je da djeca odu spavati gladna.“

Na svu sreću, i uz mnogo truda, Imranova priča ima sretan kraj, bar za sada. Mnoge romske porodice ostaju pravno nevidljive i izvan sistema, zbog čega su, posebno djeca, izloženi diskriminaciji, zanemarivanju i zloupotrebi.

Najmanje 53 osobe umrle su u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nakon tromjesečne količine kiše koja je pala u samo tri dana. Bile su to najveće padavine u posljednjih 120 godina, od kada se takve stvari bilježe, a koje su uzrokovale izljevanje rijeka i pokrenule stotine klizišta širom regiona. Preko tri miliona osoba ugroženo je ovom krizom u regionu, uključujući 1,6 miliona ljudi u Srbiji, što je 22% stanovništva ove zemlje. Mnogi su izgubili sve što imaju u poplavama, nakon što su im kuće potopljenje, a imovinu odnijela voda.