Djeca U Pokretu U Jugoistočnoj Evropi

Djeca u pokretu u Jugoistočnoj Evropi je naziv prve regionalne konferencije posvećene pitanju zaštite djece u procesu unutrašnjih i vanjskih migracija, koja se održava danas, u Beogradu.

Ne postoje zvanični podaci o broju djece koja su u pokretu, ali je poznato da postoji 215 miliona emigranata i 740 miliona interno raseljenih lica širom svijeta. Imajući na umu da se broj emigranata u regionu povećao u posljednjih nekoliko godina nakon liberalizacije viznog režima i ulaska Hrvatske u EU, te zahtjeve sa kojima se zemlje u regionu suočavaju, konferenciju je organizirala organizacija Save the Children za sjeverozapadni Balkan, uz pomoć Save the Children Norway.

Konferencija okuplja oko 100 predstavnika državnih institucija, uključujući relevantna ministarstva, organizacije civilnog društva, predstavnike međunarodne zajednice i eksperte iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Norveške, Velike Britanije, Mađarske i Italije sa ciljem razmatranja ključnih pitanja koja se tiču djece izložene migracijama u Jugoistočnoj Evropi. Ova konferencija će predstaviti preporuke i međunarodne standarde i obaveze u smislu zaštite djece u migracijama, ciljajući na pokretanje šireg dijaloga među zemljama u regionu kako bi se prepoznale dosad naučene lekcije, izazovi i sličnosti, ali također kako bi se razmatrala mogućnost stvaranja regionalnih mehanizama saradnje sa ciljem pružanje odgovarajuće zaštite i podrške djeci u pokretu, kako na nivou pojedinačnih država, tako i na nivou regiona.

„Uloga država kao i nevladinih organizacija je da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi umanjili opasnosti kojima su djeca izložena i osigurali ostvarivanje svih prava zagarantiranih Konvencijom UN o pravima djeteta. Konkretno, od velike je važnosti osigurati da je interes djeteta na prvom mjestu kod svih intervencija usmjerenih na djecu u migracijama (i da ponovimo, naročito djecu bez pratnje),“ rekao je u svom obraćanju na ovoj konferenciji Bjorn Hagen, viši savjetnik u Save the Children Norway.

„Izuzetno je važno suočiti se sa dva izazova kada se radi o pitanju bezbjednih migracija. Prvi je zaštita državnih granica, a drugi je zaštita ljudskih prava,“ započeo je svoje uvodne komentare Mitar
Đurašković, koordinator za borbu protiv trgovine ljudima u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije.

Mila Jelavić, hrvatski Ombudsman za djecu je bila među govornicima koji su predstavili preporuke za poboljšanje sistema zaštite djece u pokretu koje je izdala Evropska mreža ombudsmana za djecu (eng. ENOC) i Mreža ombudsmana za prava djeteta za Jugoistočnu Evropu (eng. CRONSEE) koje su u skladu sa onim prepoznatim u istraživanjima djece u pokretu provedenim za sjeverozapadni Balkan u periodu 2012.-2013.

Ove preporuke obuhvataju promptnu i obuhvatnu reakciju čim se ostvari kontakt sa ovom djecom, odnosno, pružanje informacija o njihovim pravima, omogućavanje pristupa obrazovanju i zdravstvenim uslugama, pa tako djeca koja putuju bez pratnje ne bi smjela biti odbijena niti u jednoj državi, kako i nalažu međunarodno priznata ljudska prava, humanitarno pravo i prava izbjeglica.

CRONSEE mreža preporučuje, između ostalog, da institucije ombudsmana ulože veće napore na podizanju svijesti o neophodnosti pružanja zaštite djeci u pokretu kako bi se smanjile predrasude prema imigrantima, naročito onim koji dolaze iz vjerski i kulturno drugačijih zajednica.

Na ovoj konferenciji je previđeno i predstavljane rezultata istraživanja djece u pokretu u Srbiji, Bosni i Hercegovini, i Crnoj Gori ikako bi se, između ostalog, objasnilo zašto su djeca uopće uključena u migracije, kakva su njihova iskustva sa migracijama  i uslugama koje su dobivali u ovim zemljama sa aspekta njihovih prava, zajedno sa prezentacijom analize usklađivanja državnih zakona sa međunarodnim zahtjevima. Istraživanje su u sve tri zemlje provele nevladine organizacije uz finansijsku podršku od Save the Children i stručnu pomoć koju su pružili predstavnici državnih institucija, te međunarodnih organizacija.

„Podaci su prikupljeni direktno od glavnih aktera – djece u pokretu i profesionalaca koji predstavljaju prvu liniju pomoći ovoj djeci. Studije potvrđuju da je broj djece u pokretu u porastu u sve tri zemlje,” istakla je Aida Bekić, rukovoditeljica programa za zaštitu djece u Save the Children za sjeverozapadni Balkan.

Ovo je razlog zašto je Save the Children za sjeverozapadni Balkan pokrenuo nekoliko projekata usmjerenih na pružanje pomoći državama kako bi iste bile u stanju pružiti najveću moguću zaštitu i pomoć djeci u pokretu, ispunjavajući na taj način međunarodne obaveze i težeći da postanu područja koja su bezbjedna za djecu.

„Pored toga, želimo motivirati i poboljšati prekograničnu i regionalnu saradnju i učenje u smislu što boljeg ostvarivanja prava djece u pokretu u regionu,“ dodala jeBekić.

Nažalost, sama djeca u pokretu neće učestvovati u konferenciji. Međutim, kako Save the Children zagovara uključenost djece u procese donošenja odluka, pobrinuli smo se da se čuje i njihov glas pozivajući se na njihove izvorne poruke i izjave prikupljene kroz istraživanja. Ove poruke otvaraju oči, pokazuju na koji način se brinemo o ovoj djeci i u prvi plan stavljaju našu obavezu da im pružimo zaštitu:

„Išli smo pješke. Po mraku. Bilo je jako hladno. Išli smo preko planina i kroz neke velike rupe. Bilo mi je teško da hodam. Boljele su me noge. Bilo je nepodnošljivo.“

„Ležali smo 36 sati u kamionu u kontejneru koji je bio kao grobnica. Nije bilo prostora, nije bilo zraka. Neki su i umrli.“

„Bilo bi mi jasno kad prelazimo granicu. Mama i tata bi nam rekli da ćutimo. Plašili smo se. Jednom je moja mlađa sestra zaplakala. Ne znam šta bi se dogodilo da su nas čuli.“

Djeca u pokretu - Status i programi pružanja pomoći i zaštite djeci u pokretu u Republici Srbiji, februar 2013., NVO Atina (2013.)           

„Nismo se plašili iako je bila noć. Niko ne dira nas i mi nikog ne diramo. Ako nas neko uvrijedi, ćutimo i nastavljamo dalje.“

„Nekoj djeci roditelji ne daju da idu u školu, neka nemaju odjeće ili nemaju knjige.“

 „Napustili smo zemlju zbog rata koji je sve uništio i ne želim da se vratim u Siriju. Nemam gdje i nemam kome da se vratim. Stanje u zemlji je jako loše, nekoliko mjeseci nije bilo televizije, mobilnih telefona, interneta, sve je bilo zabranjeno. Moj cilj je doći do Francuske, kao krajnjeg odredišta, gdje ću se spojiti sa svojom porodicom.”

Studija o zaštiti djece u pokretu, Crnogorski centar za prava djeteta (2013.)

„Nije mi dobro, nismo u zatvoru. Trebali bi ukloniti žice. Osjećam se zarobljeno ovdje. Ostala djeca se zezaju na račun toga što živim ovdje. Gađaju nas kamenjem, vrijeđaju.“

„Ne žele nam pomoći kada nešto tražimo, bez obzira koliko ih molili. Želim biti poput ostale djece, samo to.“

„Uzeli su mi sat, nakit, stvari za higijenu, ne znam ni kada će biti ručak.“

„Osjećaj se loše, policajci su grubi prema nama, ne mogu van, osjećam tugu i želju da se vratim kući. Nedostaju mi prijatelji, škola, izlasci, naša hrana.“

„Ovo je gore od zatvora, ovo je samica.“

„Noću smo budni da bismo spavali preko dana jer nemamo šta raditi. Stalno čitam Kur'an ili se družim sa članovima porodice, pričamo. Oni su mi sada najveća podrška.“

Hoću da budem kao druga djeca – Izvještaj o djeci u pokretu u Bosni i Hercegovini, NVO Zdravo da ste (2013.)

Pod pojmom 'djeca u pokretu' Save the Children podrazumijeva svu 'djecu koja su u pokretu iz različitih razloga, dobrovoljno ili po prinudom, unutar ili izvan državnih granica, sa ili bez roditeljskog ili starateljskog staranja, koja su zbog svog kretanja izložena opasnosti od neodgovarajuće brige, ekonomskog ili seksualnog iskorištavanja, zlostavljanja, zanemarivanja i nasilja'. Ovaj termin također obuhvata djecu izbjeglice i interno raseljenu djecu, tražioce azila, djecu nezakonitih imigranata, djecu žrtve trgovine ljudima, djecu koja rade na ulici ili rade i žive na ulici, djecu povratnike u procesu ponovnog prihvata, i slično.

Do kraja dana, učesnicima će biti predstavljeni različiti modeli podrške djecu u pokretu na nivou države (hrvatski, italijanski, bosanski i norveški model) ili različiti mehanizmi regionalne i prekogranične saradnje kao što su transnacionalni mehanizam upućivanja za upućivanje i pružanje pomoći žrtvama trgovine ljudima.

nal referral mechanism regarding referral and support to victims of trafficking.