Izbjeglice i migranti u Srbiji: Bez sigurnih i legalnih putevam

Kolumna iz Srbije

Piše Stuart J. Sia

Čovjek koji nosi dječaka na ramenima, jedan ruksak na leđima, drugi u jednoj ruci, a još jednu torbu u drugoj, čeka ostatak grupe na putu ka hrvatskoh granici. (Photo: Stuart Sia/Save the Children)

 „Zašto želite razgovarati sa mnom? Ja nemam ništa“, kaže nam.

Podbočena rukama, na trenutak odvraća pogled dok mi prevodilac prenosi šta je rekla. Zadržava suze, ali neuspješno, njen stoički stav popušta, čini se kao da se zgužvala, s uvučenim laktovima, u obraze prstima trlja suze koje joj bježe niz lice. 

Zvat ću je Fida*, što na arapskom znači žrtva. Ona je zajedno sa hiljadama drugih izbjeglica na srbijanskoj granici sa Mađarskom, gdje im više nije dozvoljen ulaz nakon što su prošle nedjelje u ponoć zatvoreni svi zvanični prijelazi između ove dvije zemlje. Počela je svoj put kao majka dvoje djece, i mada je njeno putovanje još daleko od svog kraja, ostala je kao majka samo jednog. Njen grad su bombardovali, kuću uništili, a gubitak djeteta od nepoznate bolesti koju je dobilo tokom puta, uz ovu doslovno blokadu na putu i prošlonedjeljno policijsko nasilje, doveli su do toga da je potpuno izgubila nadu. Odbila je snimanje i fotografisanje, ali nakon što samo objasnili šta radimo, željela je pričati sa nama i podijeliti svoju priču. Dok preturam po svojoj torbi da nađem bilježnicu, podižem pogled i vidim da nam ona nudi olovku i papir. 

„Spavali smo na čamcima, spavali smo u blatu, spavali smo na cesti“, kaže nam. „Cijelim putem ne znamo šta će biti.“ 

Prvi čamac kojim su pokušali stići do Grčke nije stigao dalje od luke kad su se zbog kvara morali vratiti nazad na kopno. Čekali su četiri dana da pokušaju ponovo. Na njihovom sljedećem čamcu bilo je 20 ljudi, od čega 15 djece. Na sreću, taj pokušaj je bio uspješan. 

Druga žena, Manal*, koja je krenula na put sa osam članove porodice i pet susjeda iz Sirije, ukrcala se na čamac iz Turske u Grčku. „Naš čamac se pokvario prije nego što smo stigli do obale, što je značilo da smo morali dio puta plivati, ali na sreću nismo izgubili novac koji smo imali”, kaže ona.

Znamo da je ove godine oko 2.600 ljudi izgubilo život na Mediteranu, a hiljade ljudi i dalje rizikuje živote i nastavlja dodavati svoja imena toj sve duži spisak. Nastavak operacije Potraga i spašavanja duž evropske obale ključan je za spašavanje života, čak i u trenutku dok Evropa razmatra dugoročna rješenja za one ljude koji su stigli na teritoriju unutar njenih granica. 

Razgovarao sam sa desetinama izbjeglica i migranata u srbijanskim gradovima, u Beogradu, Horgošu (na granici sa Mađarskom) i Šidu (na granici sa Hrvatskom). Većina ih dolazi iz Sirije. Drugi dolaze iz Afganistana, Bangladeša, Iraka, Pakistana, Sudana i drugih zemalja. Bježe od rata i konflikta, neki su umorni od stranaca ali su se otvorili da ipak  podijele svoje priče. Uz temperature koje su prošle sedmice dosezale i do 32 stepena Celzijusa, dehidracija je bila veliki problem, čak sam vidio ženu na mađarskoj granici koju je odvela hitna nakon što se onesvijestila od vrućine. Naš tim je bio na srbijansko-mađarskom graničnom prijelazu Horgoš-Röszke kako bismo prikupili priče ljudi koji se nalaze tamo te napravili procjenu potreba, ali predviđajući kakve bi mogle biti posljedice vrlo vrelog dana, na kraju smo nabavili vodu u bocama i kekse da ih podijelimo usput. To jutro kad smo stigli, tamo je bilo oko 200 osoba, ali se taj broj do poslijepodneva popeo na 500, te na preko 2.000 do sutradan. Kada ih pitate šta im treba većina ljudi sa kojima sam razgovarao naglašava da je to siguran prolaz kroz Mađarsku. U razgovoru sa njima često smo bili svega nekoliko metara udaljeni od mađarskog tla, i gotovo se činilo okrutnim da su proputovali toliko dug put da bi njihovo napredovanje bilo zaustavljeno bez jasne alternative za dalje.

 Turhan*, njegova žena i beba Iqbal* na putu ka hrvatskoj granici. Turhana, njegovu ženu i sina sreli smo i dan ranije i Kutku za majke i bebe u Info centru za azilante u Beogradu. Kada je Turhan ponovo vidio osoblje Save the Children-a, pozdravio nas je sa „Merhaba!“ (Foto: Stuart Sia/Save the Children)

Manal* i njena grupa od 13 ljudi iz Sirije, stigli su u Horgoš prošle srijede. „Izgazili su nas tokom naguravanja na granici, kada je mađarska policija upotrijebila vodene topove i suzavac“, kaže ona, drhtavim glasom. „Zgrabila sam nećaka i trčala s njim dok je vladao metež.“ Pala je na tlo, ali ga je i dalje čuvala blizu sebe kako bi ga zaštitila dok su ljudi gazili po njoj. „Kad me policija pokušala uhapsiti, mislila sam da ću umrijeti.“

„U tom trenutku, poželjela sam da nikad nisam otišla iz Sirije. Bar bih bila u svojoj zemlji.“ 

Bez sigurnih i legalnih puteva za Evropu, hiljade očajnih izbjeglica i migranata prisiljeno je na veće rizike. Rizici su još veći kada su u pitanju djeca, od kojih su mnoga već izgubila domove i zajednice, svjedočila nasilju, te krenula na put na kome bivaju gladni i bolesni. 

Fida*, koja je izgubila sina i sa kćerkom koja je preživjela ali je čeka neizvjesna budućnost, izgubila je nadu. 

„Ovo nije život“, kaže ona. „Gdje da idemo? Ponovo, samo idemo od jednog mjesta do drugog.“