Jedan sat u dnevnom centru je sat manje na ulici

Sistemsko rješenje zbrinavanja djece uključene i život i/ili rad na ulici ocijenjeno je kao najpotrebniji korak ka rješavanju problema ove grupe djece na međunarodnoj konferenciji „Ka održivim i kvalitetnim sistemima podrške djeci uključenoj u život i/ili rad na ulici i djeci u riziku na području Jugoistočne Evrope“. Konferencija je održana 16. aprila u Sarajevu povodom obilježavanja 12. aprila, Međunarodnog dana djece ulice, u organizaciji Regionalne mreža za djecu koja žive i/ili rade na ulici, a uz podršku Save the Children i Ministarstva vanjskih poslova Norveške.

Cilj ovog susreta jeste da se pokrene diskusija između vladinog I nevladinog sektora o održivim i kvalitetnim modelima podrške djeci koja žive i/ili rade na ulici, te da se predstave primjeri dobre prakse u jugoistočnoj Evropi. Stručnjaci iz Bosne i Hercegovine (BiH), Srbije, Makedonije i Albanije razmatrali su različita sistemska rješenja za usluge djeci koja žive i/ili rade na ulici, kao i djeci pod rizikom da to postanu. 

Trenutno jedini prisutan model podrške za ovu grupu djece, a koji je pokazao odlične rezultate, su dnevni centri koje su nevladine organizacije i institucije u regionu uspostavile u proteklih nekoliko godina uz podršku Save the Children, a gdje se pružaju usluge podrške i zaštite djeci uključenoj u život i rad na ulici i djeci koja su u riziku da to postanu. U njima djeca imaju priliku da dobiju topli obrok, pomoć pri upisu u školu i savladavanju gradiva, pomoć u ostvarivanju osnovnih prava, a daje im se i mogućnost da kvalitetno provedu slobodno vrijeme.

„U četiri zemlje evidentirano je preko 2000 djece uključene u život i/ili rad na ulici. Ovo ističem jer su to djeca u pokretu koja nekada prelaze i državne granice. Jedan dan su korisnici u jednom dnevnom centru, drugi dan u nekom drugom gradu ili zemlji. Nevladin sektor se udružio po ovom pitanju i u dnevnim centrima pruža usluge za koje je utvrđeno da su djeci potrebne, to su prije svega osnovne potrebe za hranom, higijenom, garderobom, i naravno, sigurnim skloništem, sa osobama od povjerenja, sa kojima oni mogu da razgovaraju o svojim problemima. Tu se često radi i o djeci koja nisu evidentirana prilikom rođenja, dakle, to su djeca nevidljiva za sistem,“ objasnila je Maša Mirković, direktorica udruženja „Nova generacija“ iz Banjaluke.

Save the Children je još prije osam godine udružio snage sa nevladinim organizacijama i institucijama, kako bi se našla kvalitetna rješenja za nekoliko hiljada dječaka i djevojčica u regionu koji su izloženi štetnom radu ili žive na ulici. “U proteklih osam godina, osjećali smo sreću i zadovoljstvo činjenicom da smo u prilici da zaista pomognemo djeci u nevolji, onoj koju je društvo zaboravilo i naviklo se na njihovo svakodnevno prisustvo na ulici u bilo koje doba dana, ali često i frustraciju zbog teških i iscrpljujućih pregovora sa predstavnicima vlasti oko preuzimanja odgovornosti za adekvatno zbrinjavanje ove djece,” izjavila je prilikom otvaranja konferencije direktorica Save the Children Andrea Žeravčić.

Danas je situacija nešto drugačija od one prije osam godina. Od početna dva Dnevna centra za djecu koja žive i/ili rade na ulici u BiH i Svratišta u Srbiji, model rada koji je Save the Children podržao i osnažio proširio se po cijelom regionu, te danas Regionalnu mrežu za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici čini 14 Dnevnih centara, od kojih je devet u BiH, tri u Srbiji, a u Albaniji i Makedoniji po jedan. Ipak, uprkos dokazanom uspjehu i vidljivim promjenama u životima djece sa kojima se u Dnevnim centrima radi, samo su rijetki Centri uspjeli da trajno osiguraju svoje postojanje kroz pristupanje sistemu socijalne zaštite ili kroz otvaranje budžetske linije na lokalnom nivou, namijenjene finansiranju njihovog rada.

„Nevladine organizacije ne mogu biti jedine odgovorne i posvećene rješavanju problema sa kojima se djeca koja žive i/ili rade na ulici suočavaju, već im je potrebna čvrsta i pouzdana podrška vlasti i uvezivanje sa postojećim strukturama i institucijama kako bi se iznašla rješenja koja su u najboljem interesu svakog djeteta, kako to i UN Konvencija o pravima djeteta nalaže. Mi znamo da je takva sinergija moguća, stoga Vas pozivamo da je i uspostavimo na svim nivoima i u svim lokalnim zajednicama u kojima je to potrebno,“ istakla je Andrea Žeravčić.

Tokom konferencije prikazana su i dva dokuemntarna filma – Druga kuća, u produkciji Regionalne mreža za djecu koja žive i/ili rade na ulici, te Svijetle priče, u produkciji Save the Children.