Danas smo razgovarali sa Tanjom Tankosić Girt, porodičnom sistemskom psihoterapeutkinjom iz Udruženja za sistemsku praksu i terapiju, o tome koliko su roditelji tokom ovog perioda izolacije pod velikim pritiskom, jer osim obaveza na poslu, brinu i od djeci, njihovim potrebama, školskim obavezama i svemu ostalom. Tanja nam je dala par preporuka, kako da se roditelji organizuju i brinu o svom mentalnom zdravlju, kako ne bi doživjeli sagorijevanje.
„Trenutna situacija koja od nas svih zahtjeva potpunu promjenu životnih stilova, navika i rutina se, najviše očituje kroz izolaciju u našim domovima. Odvojeni smo od naših bliskih osoba, naših radnih mjesta, prostora u kojima volimo boraviti ako nismo u svom domu. Stanje neizvjesnosti koje je praćeno sa mnogo neugodnih emocija kao što su strah, tjeskoba, zabrinutost, zebnja, opreznost, tuga a ponekad i ljutnja, trenutno, u velikoj mjeri, oblikuju naš porodični sistem, utječu na odnose, međusobnu komunikaciju, načine na koje organizujemo svakodnevne aktivnosti i modele kako možemo, unutar porodice, biti podrška jedni drugima. Roditelji su pod velikim opterećenjem i pritiskom. Brinu za zdravlje sebe, svojih roditelja i svoje djece; brinu za svoja radna mjesta; brinu o svakodnevnom funkcionisanju svoje porodice - da li djeca stižu svoje školske obaveze, kako im mogu pomoći...?
Više nego ikada važna će biti međusobna roditeljska saradnja. Unutar porodice brigu o djeci nosi porodični roditeljski subsistem. Najčešće roditelji ili jedan roditelj su ti koji objezbjeđuju djeci sve što im je potrebno. Da bi stvari unutar porodice dobro fukncionisale i da bi potrebe djece bile zadovoljene, potrebno je da roditelji između sebe dijele obaveze i odgovornosti i sarađuju tj. djeluju kao tim koji je na istom zadatku. Brinuti o djeci, posebno u vanrednim okolnostima, je vrlo zahtjevna zadaća i potrebno je da se roditelji dogovaraju i zajedno planiraju. Ponekad nam se desi da stvari podrazumjevamo - "zar nisi ti to trebao/la danas uraditi?" Komunicirajte obaveze spram brige o djeci i rapodjelite ih između sebe.
Vjerovatno će biti neohodno donijeti i neka nova "kućna" pravila. Pravila koja su do sada važila unutar porodice, šta je to što se smije, a što se ne smije, ko od ukućana obavlja određene poslove i sl., neće biti funkcionalna, izvodiva niti primjenjljiva. Roditelji trebaju o tome, prvo međusobno razgovarati i napraviti dogovor, te ga nakon što su se usaglasili, podjeliti da djecom. Ako je do sada sin bio taj koji je išao do samoposluge, to očegledno više ne može raditi. Ali šta je to drugo što može, na koji način se obaveze mogu preraspodjeliti? Ko može preuzeti koju vrstu obaveze? Također kako ćemo održati rutinu i strukturu dana. Djeca nisu na raspustu, jednako im je potreban san i odmor i jednako je korisno da pokušaju imati jednake navike ustajanja, rada na školskim obavezama, pomoći po kući, slobodnog vremena i zabave i sl.
Djeci će, dok traje izolacija, jako nedostajati druženje sa vršnjacima. Roditelji će, ponekad, imati osjećaj da djeci trebaju biti društvo, izvor zabave, prijatelji. To može biti vrlo težak i nezahvalan zadatak. Mada dio dana možemo provesti u zajedničkim aktivnostima, roditelji ne mogu i ne trebaju zamjeniti prisustvo prijatelja. Djeci adolescentnog uzrasta, ali i mlađima, je također potrebna intimnost i da neko vrijeme provedu "sa sobom". Podržite ih da se redovno čuju sa svojim prijateljima i nemojte očekivati da će se zadovoljiti vašim društvom.
Roditeljima treba i predah od svakodnenih briga, ali i od roditeljstva. Posvetite barem dio dana za sebe i svoje potrebe. Time niste sebični nego brinete za sebe. Kada su djeca zauzeta svojim obavezama ili se zabavljaju, uradite nešto sa sebe sami ili zajedno sa supružnikom. Podjelite kako vam je prošao dan, o čemu ste razmišljali, šta ste radili a da niste morali biti u ulozi roditelja. Podjelite svoju zabrinutost ili strahove. Dozvolite sebi da vam bude teško, ali dozvolite sebi i male "luksuze". Brinite za svog partnera i čujte ga - na zajedničkom ste zadatku.“