Lucija Zubac: Mladi trebaju potporu da se pronalaze u STEM disciplinama, te sutra budu znanstvenici, stručnjaci i inženjeri

Lucija Zubac iz Mostara uzor je mladima, a posebno djevojčicama, u tome kako se može postići uspjeh u oblasti nauke. Ova 28-godišnja magistra građevinarstva danas je izvršna direktorica Centra za tehničku kulturu u Mostaru, mjesta gdje stotine djece i mladih svake godine razvijaju svoje talente i vještine u oblastima nauke i umjetnosti.

Rad Centra podržan je kroz USAID-ov projekat Unapređenje osnovnog učenja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini (ENABLE BiH).

Učionice Centra trenutno su prazne, usljed globalne pandemije korona virusa, ali Centar nije prestao sa radom. U intervjuu, Lucija nam otkriva kakve aktivnosti Centar sada ima, kakvi su planovi, ali i kako se ona našla u svijetu nauke i umjetnosti.

Trenutna situacija onemogućava vaš rad u Centru. Ipak, nudite određene sadržaje putem web stranice i društvenih mreža, kakav je vaš trenutni plan?

Možemo reći da je cijeli svijet na trenutak stao zbog širenja novog koronavirusa, pa tako i nastava u Centru za tehničku kulturu (CTK) Mostar, poštujući odluku Kriznog stožera.

Obzirom da je temelj CTK nastave interaktivan i zabavan način učenja kroz kreativno izražavanje praktičnih vještina, na žalost djeca CTK će zbog izvanredne situacije biti oštećena za ovakav oblik nastave kako bi zaštitili naše najmilije.

Redovna školska nastava ide online, te su djeca, pa i roditelji preopterećeni gradivom koje im se pruža na jednoj novoj razini. Stoga smo napravili malo istraživanje među skupinom polaznika i njihovih roditelja, te saznali kako je školska nastava i više nego dovoljan obavezan način učenja. Kako ne bi odjednom bombardirali djecu raznim gradivima i sadržajima, koji danomice teku sve dalje, a opet s druge strane da djeca probaju interaktivno učenje kod kuće, odlučili smo prikupljati i objavljivati sadržaje koji se baziraju na učenju kroz zabavu i igru, ali sa materijalima koje djeca u ovakvim trenutcima imaju kod kuće. Što naravno ne zahtjeva nikakvo redovno praćenje nastave, nego neku vannastavnu aktivnost, kao odmor od učenja i „moranja“ te da im dani u zatvorenom prostoru svoga toploga doma prolaze brže, a posebno bez straha i panike.

Na stranici smo otvorili rubriku STEAM aktivnosti u koju objavljujemo STEAM zadatke, igre, pokuse, recepte i slično. Na ovaj način djeca koja su polaznici robotike, možda upoznaju kemiju ili djeca koja su polaznici znanstvene radionice naprave neku maketu, te će kroz ovakav princip „neobaveznog“ rada možda netko od djece pronaći svoj novi hobi. U narednom periodu bit će dosta sadržaja, a ukoliko potraje situacija, CTK će kroz ljetni perod u kojem nema školskih obveza pripremiti online radionice.

Da li je i zašto važno da djeca nastave i sa neformalnim obrazovanjem, uprkos izolaciji?

Neformalno obrazovanje je vro ključno u životu, što sam i sama iskusila. Međutim, prije svega opet se želim vratiti na trenutnu situaciju i obavezno školsko gradivo koje ide online i sasvim je novi način za djecu i roditelje, te zahtjeva dosta pažnje i truda, dok svakodnevno teče velikom brzinom. Stoga smo htjeli napraviti malu pauzu u neformalnom obrazovanju kako djeca ne bi bila preopterećena. No vremenom vidimo da se svi navikavaju na nastavu na daljinu, te obzirom da ubrzo završava školska godina i djeci će prestati sve obaveze oko formalne nastave, CTK će se svakako razviti online radionice i donijeti još mnoštvo zanimljivosti.

Šta planirate kada se kriza završi?

Centar je imao u vidu dosta planova i aktivnosti, te većih mogućnosti STEAM ponude u narednom periodu. Stoga CTK tim trenutno radi na razvoju tih planova kako bi aktivnosti mogle početi čim prije bude moguće. Nastojimo pratiti svjetske standarde, potražnju za zanimanjima i praktičnikm vještinama, te otvarati mogućnosti za stjecanje istih u CTK. Moram svakako napomenuti da CTK planira nastaviti svoje redovne aktivnosti čim završi ova situacija, što uklučuje redovne radionice, projekte i sudjelovanje na sajmovima, dane otvorenih vrata za našu dragu djecu i škole.

Ranije ste pominjali da su neki vaši bivši polaznici sada predavači, osnivači start-up firmi, možete li nam ispričati o njima?

Još kao srednjoškloci Luka Vučina i Marin Bevanda su bili polaznici Centra za tehničku kulturu, gdje su polagali tečaj elektronike. Zahvaljujući tečaju potaknuti su bili da na ljeto u svoje slobodno vrijeme krenu s prvim projektom i odmah prvo ljeto su počeli s izradom svojih zvučnika. Taj projekt nije ugledao svjetlo dana, ali je njima dao nova znanja. Nakon nekoliko godina započeli su projekt Rubico koji je rezultirao otvaranjem tvrtke Amplius. Vođeni tim da ih je upravo CTK potaknuo da rade projekte, u Centar su se vratili i postali predavači, kako bi svoje znanje i iskustvo prenijeli na drugu djecu. Zbog svoje tvrtke, kako bi je napravili jos uspješnijom, napravili su kratku pauzu s predavanjima u Centru, a za to vrijeme su im se bivši učenici javljali i pitali ih kada će se vratiti i ponovno predavati jer su bili oduševljeni njihovim predavanjima. Nakon što su posložili stvari sa tvrtkom, vrlo brzo su se ponovno vratili i počeli s predavanjima.

Osim Luke i Marina, profesori/predavači CTK koji su vrijedni spomena su Tin Tadić i Lovro Vidović, aktivni studenti računarstva, bivši polaznici CTK, a sad edukatori za više razrede osnovne škole te srednjoškolce, što je itekakav očit rezultat razvoja djece kroz ovakve STEM Centre.

Zašto ste se odlučili baviti naukom i STEM područjima?

Od malih nogu sam zaljubljenik u umjetnost i prirodne znanosti, te sinergijom tih svojih ljubavi odlučila sam se za studij građevinarstva, još u osnovnoj školi. Ono što trenutno radim i trudim se da djeci i mladima omogućim u STEM LAB-u CTK, uz odličnu podršku divnih ljudi koji su ga osnovali, zapravo je nešto što sam djelomično imala u djetinjstvu i što me izgradilo i dovelo na put inženjerstva, no falilo je još mogućnosti koje zapravo Centar danas pruža djeci i mladima. Jako puno se ulaže u sportske akademije, talente i ostale sportske aktivnosti, za koje svakako kažem da su bitne za održavanje zdravlja. No i sama kao totalni antitalent za sport dosta sam se puta u životu pitala: A što ću ja, gdje je moj kutak za razvoj ideja? Svjesni da se od sporta ne živi, da je on više-manje svima rekreacija, te da se većina današnjih poslova temelji na STEM disciplinama, radom kroz Centar naglašavamo kako je vrlo važno ulagati u znanost, odnosno u podršku mladima za razvoj u STEM disciplinama, kako bi sutra postali znanstvenici, stručnjaci i inženjeri. Tu svakako želim poduprijeti i ohrabriti djevojčice, da smo mi žene vrlo sposobna i prije svega nadarena bića za znanost i inženjerstvo. Ljubav prema umjetnosti, dramske mogućnosti kroz odrastanje i kreativna rješenja, uživanje u matematici i fizici kroz školu i kod kuće sa izradom raznih pokusa i rješenja, preciznost ruku i ostale likovne i praktične vještine rasle su godinama, na vlastitu inicijativu i spletom okolnosti i mogućnosti te rezultirale inženjerskom diplomom u grani koja je zapravo integracija svega toga. Današnji posao u razvoju STEM mogućnosti za naše društvo došao je kao rezultat inženjerske titule i organizacijskih vještina od mlađih dana stečenih demonstraturom i prenošenjem znanja studentima na fakultetu, rada s ljudima, sudjelovanjem u raznim organizacijama i studentskom zboru, te humanitarnim radom. Ovo smatram samo dobrim temeljem na kojem ću se dalje truditi graditi što bolju konstrukciju, koja će biti od koristi za društvo, s posebnim naglaskom na stvaranje mogućnosti za STEM znanosti za djecu i mlade, potičući djevojčice, nadam se buduće kolegice.

Da li imate neke uzore među ženama u svijetu nauke? 

Marie Curie, kemičarka i fizičarka koja je otkrila i istraživala radioaktivnost, uzor mi je od djetinjstva. Ona je svakako primjer da su žene prije svega jako pametne i nadarene za prirodne znanosti, te vrlo sposobne. Uzor današnjega vremena, kao znanstvenica koja živi i djeluje među nama, a posebno dok traje ova pandemija za mene je prof. dr. sc. Alemka Markotić, dr. med. Njen rad, stručnost, mir i doprinos znanosti i zdravlju ljudi su pravi primjer.

Da li i zašto mislite da je posebno važno ohrabrivati djevojčice da se zainteresiraju za svijet nauke?

Obzirom da sam i sama inženjerske struke, svjesna sam problema s kojim se susreću današnje djevojčice, djevojke i žene. Broj ženske populacije za vrijeme mog studiranja je bio oko 30%. Dolaskom u CTK napravila sam presjek postotka populacije članova, čiji me rezultati nisu iznenadili, posebno zbog sredine u kojoj se nalazimo. Dakle CTK se pretežno bavi priodnim znanostima, stoga je postotak bio opet u vodstvu muškog roda: 70% dječaci, 30% djevojčice.

Raznim suradnjama, te iz primjera svojih kolegica, uvidjela sam da se dosta žena suočava sa problemima podcjenjivanja na poslu, bilo direktno ili indirektno, a posebno kad se radi o inženjerskim strukama odnosno prirodnim znanostima. Međutim, suradnja sa svim divnim ženama koje imaju izvanredne ideje, vode razne projekte, grade vlastite obrte, djeluju u  zdravstvu, i sl., svakako mi je dokazala sposobnost žena da dobro rade i nose više stvari i situacija odjednom. Stoga  je potrebno ohrabrivati djevojčice na prirodne znanosti, što CTK svakako radi. A i primjer su žene – edukatori u CTK. Žena je stvorena da uvijek može više i da je neumorna. Stoga je vrlo važno, posebno u ovakvim sredinama, ohrabrivati djevojčice od malih nogu na prirodne znanosti, kako bi sutra bile vrsne znanstvenice te osobe odgovorne za društvo.