Zorica i Koja iz rumunskog sela kraj Srebrenika ponos su svoje škole

Kad poraste želio bi biti policajac. Zna da je put do ostvarenja ovog cilja težak i da treba mnogo učiti. Ali učenje nije jedini problem sa kojim se desetogodišnji Koja susreće. Njegovo selo je visoko u brdu, udaljeno od škole dvanaestak kilometra, od čega on mora prepješačiti pet po strmoj brdskoj stazi da bi stigao do autobusa. Ljeti to nije problem, ali zimi nije nimalo prijatno hodati po snijegu, kiši ili mraku, vraćajući se iz druge smjene. Kad nije u školi, Koja treba pomagati mami u nošenju vode, jer selo Ravnuše nije priključeno na vodovod. A ni u školi nije baš uvijek lako – valja se izboriti sa jezičkom barijerom jer je njegov maternji jezik rumunski. 

Dječak Koja jedan je od dvadesetak učenika „Druge osnovne škole Srebrenik“ koji pripadaju rumunjskoj manjini. Zahvaljujući naporima rukovodstva škole, ponajviše direktora Junuza Mulahmetovića  i pedagoga  Mirze Jahića, te uz podršku organizacije Save the Children u suradnji sa Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona i Pedagoškim zavodom, ova djeca ohrabrena su i podržana kako bi se redovno školovala. 

U školi je primijenjen pilot projekat po kojem je djeci iz socijalno ugroženih i ranjivih porodica koja ne pohađaju školu omogućeno da, po skraćenom planu i programu, za jednu godinu završe dva razreda, te tako sustignu svoje vršnjake i uključe se u redovan sistem nastave. Trenutno, u "Drugoj OŠ Srebrenik" je od djece koja su prethodno završila skraćeni program, troje redovno uključeno u peti razred, sedmero u sedmi, te troje u deveti. 

Redovno školovanje omogućit će ovoj djeci lakšu integracijiu u društvo, dugoročno njihovim porodicama omogućiti prosperitet te minimizirati šanse da se ovi mladi ljudi počnu baviti prosjačenjem, što nije rijedak slučaj među srednjom generacijom stanovnika sela Ravnuše.  

Među mališanima je i Zorica, djevojčica koja nam priča kako u razredu ima mnogo drugarica sa kojima se svakodnevno druži.  Kad poraste, želi biti frizerka, a do tada joj nije teško svako jutro rano ustati i uputiti se prema školi.

Najizraženiji problem sa kojim se suočavaju ova djeca je nedostatak organiziranog prijevoza, jer je put do škole dug i jednim dijelom se proteže kroz nenaseljeno područje. U ovakvoj situaciji, do izražaja dolazi humanost učitelja Dževada Ferhatovića koji nerijetko svojim autom dovede mlađu djecu do njihove kuće. Omiljeni učitelj kaže kako je njemu kao prosvjetnom radniku najvažnije da djeca pohađaju nastavu redovno te da na ovakav način ostvaruje suradnju i sa njihovim roditeljima što je ključno za ostvarenje dugoročnog cilja – uspješno završene osnovne škole. 

Dobre vijesti iznosi nam i direktor škole  Junuz Mulahmetović koji kaže kako će škola vrlo skoro, još prije zime, biti u mogućnosti da organizira kombi prijevoz do sela u kojem stanuju djeca. 

„Do sada je sedam učenika na takav način završilo osnovnu školu. Polaznici ovog pilot projekta su većinom pripadnici rumunske nacionalne manjine iz sela Ravnuše, odakle djeca ranije nisu pohađala nastavu. Međutim, zahvaljujući uposlenicima i menadžmentu škole i velikom sluhu Opštine Srebrenik, trenutno su sva djeca iz ovog sela koja imaju odgovarajući uzrast, uključena u nastavni proces", kaže direktor.  

Među zadovoljnim roditeljima je i Fatima, pripadnica romske manjine i majka petero djece koja živi u susjednom mjestu – Tinji. Ipak, odlučila je svoju djecu upisati u OŠ Srebrenik, jer osjeća da su tu dobrodošli, a škola im je omogućila udžbenike, prijevoz i užinu. U razgovoru sa Fatimom saznajemo da su se njena djeca dobro uklopila u zajednicu,  da nikada nisu imala problema sa prihvatanjem od strane ostalih učenika, te da jedino u procesu školovanja vidi budućnost za svoju porodicu. 

Ovi primjeri svjedoče o važnosti inkluzije u obrazovnom procesu. Riječ je o sveobuhvatnom konceptu koji podrazumijeva učešće u učenju sve djece i mladih, te promjenu u odnosu najšire zajednice prema suštini pojma 'jednako pravo na obrazovanje'. 

Organizacija Save the Children je u "Drugoj OŠ Srebrenik" sprovela dvogodišnji projekat „Inkluzivne škole u inkluzivnim zajednicama“, u suradnji sa Ministarstvom obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona i Pedagoškim zavodom. U svih 85 škola u ovom kantonu primijenjena je metoda „Indeksa inkluzivnosti“.  

Metodologiju „Indeks inkluzivnosti“ su 2000. godine razvili britanski prosvjetni radnici Tony Booth i Mel Ainscow, s ciljem umanjivanju prepreka u učenju i poticanja učešća cjelokupne zajednice u procesu obrazovanja, u skladu s inkluzivnim vrijednostima i saradnjom između obrazovnih institucija, nastavnog kadra, roditelja/staratelja, učenika/ca i općina. Škole uključene u projekat imale su mogućnost da izvrše samoprocjenu na osnovu koje su postavile vlastite prioritete i razvile sopstvene projekte. 

Školsko dvorište je mjesto gdje obrazovni proces počinje

"Druga OŠ Srebrenik" je, osim navedenog Pilot projekta odvijanja nastave prema skraćenom planu i programu za učenike koji nisu bili uključeni u obrazovanje, kao jedan od svojih prioriteta istakla i uređenje školskog dvorišta. Smatraju da kompletan krug škole treba imati značaj pedagoškog prostora, te da slika njihove obrazovne ustanove počinje upravo tu. 

Uređenje je podrazumijevalo postavljanje visoke ograde pored potoka, čime se doprinijelo sigurnosti učenika. Uređeni su cvjetnjaci, nabavljena kosilica za redovno održavanje travnatih površina, a parking za vozila izmješten je na drugu lokaciju u korist površina za igru i rekreaciju. Postavljene su drvene klupe na kojima djeca mogu predahnuti između časova, pa čak i učiti na čistom zraku, a u dvorište su postavljene i kante za razvrstavanje otpada. 

Pedagog Mirza Jahić naglašava koliko je u ovom procesu bilo važno surađivati sa roditeljima i širom lokalnom zajednicom te kako je primijetno da su mladi pozitivno utjecali na svijest odraslih. Koristeći se metodologijom Indeksa inkluzivnosti i davanjem na značaju učešća svih, ostvaren je značajan doprinos u razvoju inkluzivnog obrazovanja. Kreirana je veoma pozitivna slika "Druge OŠ Srebrenik", čime se dugoročno povećava zainteresovanost roditelja da upišu djecu baš u ovu školu, te promoviraju obrazovanje i znanje kao preduvjet bolje budućnosti cijelokupne lokalne zajednice. 

Jer djeca to zaslužuju!