Odrastanje romske djece: Od rođenja u lošijoj poziciji, s diskriminacijom koja prati kao sjena

Čini se da se problemi Roma u Bosni i Hercegovini vrte u začaranom krugu: s jedne strane razvijaju se projekti, programi i poticaji, dok se na terenu stvari teško pomiču naprijed. Bez korjenitih promjena odnosa prema manjinama u mnogim segmentima društva, put ka napretku je i dalje prepun vidljivih i nevidljivih prepreka.

Siromaštvo i nezaposlenost su najveći problemi s kojima se suočavaju Romi u BiH, a to se osjetno odražava na odgoj i školovanje djece, što posljedično vodi do nastavljanja ciklusa siromaštva i isključenosti. 

Već od malih nogu, romska djeca su na margini. Mnoga od njih pravno su nevidljiva, nikada zavedena u matične knjige, te tako uskraćena u pogledu socijalne i zdravstvene zaštite. Veoma rijetko je romskoj djeci omogućeno da pohađaju vrtiće (npr. u Brčkom, gdje Romi predstavljaju najbrojniju nacionalnu manjinu sa preko 2500 ljudi, niti jedno romsko dijete ne pohađa predškolsku ustanovu). Kada dođe vrijeme za upis u školu, testovi za mališane vode se na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku. Dijete koje je raslo u romskoj porodici u kojoj se priča romski jezik, a pritom nije pohađalo predškolsku ustanovu, vjerovatno će uslijed nerazumijevanja postići lošije rezultate. Ono je već sada u lošijoj startnoj poziciji.

Prijevoz do škole, udžbenici, užina, vannastavne aktivnosti, sportovi... Dok se za mnogu djecu ova vrsta logistike podrazumijeva, za romske porodice sve su to teško osvojiva područja. Kako školovanje odmiče, jaz između većinske djece i mališana iz marginaliziranih i isključenih grupa sve je veći. Diskriminacija, isključenost, nevidljive ograde... Osipa se broj onih koji odolijevaju, a do kraja osnovne škole broj romskih učenika se višestruko smanji. Na primjer, na području Tuzle, gdje po procjeni živi romska zajednica od 5000 članova, a manje od dva posto njih ima stalno zaposlenje, tek 15 posto romske djece završi osnovnu školu.

Djevojčicama je posebno teško
U ovom uzrastu posebno je teško romskim djevojčicama koje roditelji ne šalju u školu radi udaje ili rada na ulici. Ulazeći u svijet odraslih, mladi Romi se uključuju u postojeće porodične obrasce, izdržavajući se radom na crno, prikupljanjem sekundarnih sirovina ili radom na ulici.

Društvenom nebrigom i izostankom sveobuhvatne i dugoročne strategije, održava se status quo. Postoji li izlaz?

„Bilo je jako teško na početku, volontirala sam od svoje 16. godine u udruženju, a danas sam zaposlena kao romska medijatorica“, priča nam Begzada Jovanović iz Udruženja građana za promociju i obrazovanje Roma Otaharin iz Bijeljine. Njen svakodnevni posao je pomoć romskim porodicama, u pogledu administracije, školovanja djece. Begzada je i asistentica učiteljicama iz osnovne škole, pomažući najmlađim sunarodnjacima da savladaju gradivo. Svjesna predrasuda protiv kojih se trebaju boriti, kaže nam kako je i sama tokom školovanja trpjela diskriminaciju od vršnjaka: „Majka mi je umrla dok sam bila u osnovnoj školi. Sjećam se da sam imala dugu kosu i nije imao ko da me češlja, a djeca su mi stalno govorila da sam čupava. Životne okolnosti su me primoravale da prekidam školovanje, živjela sam u Njemačkoj godinu i po, ali sam na kraju uspjela završiti ekonomsku školu i planiram upisati fakultet“, kaže nam ova djevojka koja je jedna od 40 mladih romskih lidera okupljenih u mrežu LYRA.

Nova generacija mladih romskih lidera
Od 2013. godine, jedna nova generacija mladih Roma koji ne žele da se mire s ukorijenjenom situacijom i predrasudama, uvezala se u mrežu koja nosi naziv Lideri – mladi Romi u akciji ( Leaders - Young Roma in Action). U organizaciji Save the Children, a uz podršku Evropske unije, upravo su završili već drugi ciklus treninga kako bi radili za dobrobit svojih romskih zajednica.

Petodnevni trening je održan u Brčkom, a uz predstavnike Roma iz ovog grada, prisustvovali su mu mladi iz Mostara, Sarajeva, Tuzle, Bijeljine i Banje Luke. Konkretni cilj ove obuke bio je osnažiti i osposobiti mlade da prepoznaju diskriminaciju i kršenje ljudskih prava, da je prijavljuju i kroz istraživanja prikupljaju dokaze, te da se povezuju s institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, prije svega ombudsmanima i Ministarstvom za ljudska prava BiH.

„Došli su svojom voljom na trening, što je bitna stavka. Ovo su mladi ljudi koji direktno osjećaju nepravdu na svojoj koži, ali su svjesni onoga što bi mogli postići, oni su pravi borci i borkinje za ljudska prava koji ovo istinski rade. Nadam se da će u svojim zajednicama naići na potporu i mislim da oni mogu napraviti realnu promjenu. Mi ovdje govorimo kako promjene dolaze od persone i da su, prije svega, odgovorni za sebe, a onda da učine nešto za druge. Mijenjajući sebe, oni, zaista, mijenjaju društvo“, pojašnjava  Nedim Krajišnik, trener ljudskih prava na treningu mreže LYRA.

Ponosna Romkinja
Poput naše sugovornice Begzade, i drugi polaznici treninga LYRA 1 i 2 imaju jasne ciljeve. Jedan od njih je Denis Mujić iz Tuzle, mašinski tehničar koji bi se jednog dana volio baviti kompjuterskim projektiranjem. Trenutno je aktivan kao romski lider u svojoj zajednici i pomaže mladima. Haris Halilović iz Mostara rastao je bez roditelja u Domu, a s obzirom na to da je nedavno postao punoljetan, nalazi se na velikoj životnoj prekretnici. Romski aktivizam za njega je put da osnaži sebe, pa onda i druge.  Gazmend Januzi iz Sarajeva zaposlen je kao član mobilnog tima Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo i njegov svakodnevni posao je da pomaže djeci i mladima primoranima na prosjačenje. 

Studentica druge godine Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci Mersiha Manjić ima namjeru postati učiteljica razredne nastave. S kolegama je u dobrim odnosima i više ne dozvoljava diskriminaciju, ali iza nje su godine borbe. Svjesna da bi njeno romsko porijeklo neki od roditelja njenih budućih učenika mogli vidjeti kao problem, Mersiha, koja za sebe kaže da je ponosna Romkinja, već ima spremne odgovore: 
"Ja mogu, ja hoću i sposobna sam za sve", kaže nam.   

Dalibor Tanić, samostalni novinar i drugi trener na treningu naglašava da je veoma važno naučiti mlade Rome kako da prepoznaju diskriminaciju u društvu i da pronađu sopstveni put za borbu protiv nje. S obzirom na to da je i sam pripadnik romske manjine, iz sopstvenog iskustva kaže: „Imam suštinski problem s većinskim grupama, čak i onim koji se bave rješavanjem pitanja manjina, kada kažu – ja znam šta tebi treba i koji je tvoj problem. Dešava se da manjinske grupe ne mogu prepoznati diskriminaciju, jer je ona kao takva jedan apstraktan pojam. Ne možete očekivati od jedne manjinske grupe koja ne uživa toliko beneficija, poput obrazovanja i prilika da se razgovara i diskutira, da mogu definirati oblike diskriminacije“, kaže Tanić, potvrđujući zašto je važno da je ovaj trening u svoj fokus postavio prepoznavanje diskriminacije. 

"Posebno nam je bitno da ćemo kroz reailzaciju LYRA 2 projekta ostvariti saradnju sa dvije ključne institucije za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv diskriminacije u BiH – Institucijom ombudsmena za zaštitu ljudskih prava i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice. Značaj u ovom procesu je što ćemo mladim ljudima na lokalu, kroz proces obuke, otvoriti kanal komunikacije s institucijama koje su primarno zadužene za ostvarivanje ljudskih prava, te da ćemo kroz usmjeravanje mladih doprinijeti unapređenju ostvarenju ljudskih prava u BiH“, zaključio je Ahmed Pjano, direktor programa Save the Children.

Obrazovana, ponosna i odlučna u borbi protiv diskriminacije, nova generacija mladih romskih lidera uspješno je završila drugi ciklus obuke u mrežu LYRA. Pred njima je sada zadatak da, odgovorno i posvećeno, novostečeno znanje podijele s članovima svojih zajednica i primijene na okruženje u kojem žive.

Radiosarajevo.ba
20. mart 2016.